I was left to my own devices
Many days fell away with nothing to show

And the walls kept tumbling down
In the city that we love
Grey clouds roll over the hills
Bringing darkness from above

But if you close your eyes,
Does it almost feel like
Nothing changed at all?
And if you close your eyes,
Does it almost feel like
You’ve been here before?
How am I gonna be an optimist about this?
How am I gonna be an optimist about this?

We were caught up and lost in all of our vices
In your pose as the dust settles around us

And the walls kept tumbling down
In the city that we love
Grey clouds roll over the hills
Bringing darkness from above

But if you close your eyes,
Does it almost feel like
Nothing changed at all?
And if you close your eyes,
Does it almost feel like
You’ve been here before?
How am I gonna be an optimist about this?
How am I gonna be an optimist about this?
If you close your eyes

Oh where do we begin?
The rubble or our sins?
Oh where do we begin?
The rubble or our sins?

And the walls kept tumbling down
In the city that we love
Grey clouds roll over the hills
Bringing darkness from above

But if you close your eyes,
Does it almost feel like
Nothing changed at all?
And if you close your eyes,
Does it almost feel like
You’ve been here before?
How am I gonna be an optimist about this?
How am I gonna be an optimist about this?

If you close your eyes, does it almost feel like nothing changed at all?

Prevod na srpski

Pompeja

Bio sam prepušten sam sebi
Mnogo je dana prošlo a da ništa nisam postigao

A zidovi su nastavili da se urušavaju
U gradu koji volimo
Sivi oblaci se preko brda kotrljaju
Donoseći iz visina tminu

Ali ako sklopiš oči,
Da li ti se čini
Kao da se skoro ništa promenilo nije?
I ako sklopiš oči
Da li ti se skoro čini
Kao da si ovde već bila?
Kako da budem optimista u vezi ovoga?
Kako da budem optimista u vezi ovoga?

Upetljali smo se i izgubili u svim svojim porocima
U tvom foliranju dok se prašina oko nas stišava …

A zidovi su nastavili da se urušavaju
U gradu koji volimo
Sivi oblaci se preko brda kotrljaju
Donoseći iz visina tminu

Ali ako sklopiš oči,
Da li ti se čini
Kao da se skoro ništa promenilo nije?
I ako sklopiš oči
Da li ti se skoro čini
Kao da si ovde već bila?
Kako da budem optimista u vezi ovoga?
Kako da budem optimista u vezi ovoga?
Ako sklopiš oči

Oh gde početi?
Od ruina ili naših grehova?
Oh gde početi?
Od ruina ili naših grehova?

A zidovi su nastavili da se urušavaju
U gradu koji volimo
Sivi oblaci se preko brda kotrljaju
Donoseći iz visina tminu

Ali ako sklopiš oči,
Da li ti se čini
Kao da se skoro ništa promenilo nije?
I ako sklopiš oči
Da li ti se skoro čini
Kao da si ovde već bila?
Kako da budem optimista u vezi ovoga?
Kako da budem optimista u vezi ovoga?

Ako sklopiš oči da li ti se čini kao da se skoro ništa promenilo nije?

The post Bastille – Pompeii first appeared on LyricsTranslations.