Reverend reverend is this some conspiracy?
Crucified for no sins
An image beneath me
Whats within our plans for life
It all seems so unreal
I’m a man cut in half in this world
Left in my misery…
The reverend he turned to me
Without a tear in his eyes
It’s nothing new for him to see
I didn’t ask him why
I will remember
The love our souls had
Sworn to make
Now I watch the falling rain
All my mind can see
Now is your (face)
Well I guess
You took my youth
I gave it all away
Like the birth of a
New-found joy
This love would end in rage
And when she died
I couldn’t cry
The pride within my soul
You left me incomplete
All alone as the
Memories now unfold.
Believe the word
I will unlock my door
And pass the
Cemetery gates
Sometimes when I’m alone
I wonder aloud
If you’re watching over me
Some place far abound
I must reverse my life
I can’t live in the past
Then set my soul free
Belong to me at last
Through all those
Complex years
I thought I was alone
I didn’t care to look around
And make this world my own
And when she died
I should’ve cried and spared myself some pain…
Left me incomplete
All alone as the memories still remain
The way we were
The chance to save my soul
And my concern is now in vain
Believe the word
I will unlock my door
And pass the cemetery gates
Prevod pesme
Kapije groblja
Svešteniče, svešteniče, da li je ovo neka zavera?
Razapet na krst zbog nemanja greha
Jedna slika poda mnom
Ono što je u našim životnim planovima
Sve se čini tako nerealno
Ja sam na ovom svetu prepolovljen na pola
Ostavljen u svojoj bedi…
Sveštenik mi se obratio
Bez suza u očima
Za njega to nije ništa novo
Nisam pitao zašto
Pamtiću
Onu ljubav na koju su se
Naše duše zarekle
Sada gledam kišu kako pada
Sve što moj um sada vidi
Je tvoje (lice)
Pa, izgleda da
Si ti moju mladost uzela
Celu sam je dao ja
Kao rođenje neke
Novootkrivene radosti
Ova ljubav bi se besom okončala
A kada je ona umrla
Ja nisam mogao plakati
Zbog ponosa u duši
Ostavila si me nepotpunog
Sasvim samog, sad kad se
uspomene razotkrivaju.
Veruj mi na reč
Otključaću svoja vrata
I proći kroz
Kapije groblja
Ponekad kad sam sam
Naglas se pitam
Da li nada mnom bdiš
Sa nekog dalekog boljeg mesta
Moram svoj život preokrenuti
Ne mogu živeti u prošlosti
Onda moju dušu oslobodi
Napokon moja budi*
Tokom svih tih
Zamršenih godina
Mislio sam da sam sam
Nisam se trudio da oko sebe pogledam
I ovaj svet svojim učinim
A kad je ona umrla
Trebalo je da plačem i poštedim sebe malo bola…
Ostavila si me nepotpunog
Sasvim samog sa uspomenama
Kako nam je nekad bilo
Prilika da spasem svoju dušu
I svoj interes, sada je nestala
Veruj mi na reč
Otključaću svoja vrata
I proći kroz kapiju groblja
*ili – da napokon moja bude