Lyrics The Sound Of Silence Hello, darkness, my old friend I’ve come to talk with you again Because a vision softly creeping Left its seeds while I was sleeping And the vision That was planted in my brain Still remains Within the sound of silence In restless dreams I walked alone Narrow streets of cobblestone Beneath the halo of a street lamp I turned my collar to the cold and damp When my eyes were stabbed By the flash of a neon light That split the night And touched the sound of silence And in the naked light I saw Ten thousand people, maybe more People talking without speaking People hearing without listening People writing songs that voices never share… And no one dare Disturb the sound of silence. “Fools,” said I, “you do not know Silence like a cancer grows.” “Hear my words that I might teach you, Take my arms that I might reach you.” But my words like silent raindrops fell, And echoed in the wells of silence. And the people bowed and prayed To the neon god they made. And the sign flashed out its warning In the words that it was forming. And the signs said: “The words of the prophets Are written on the subway walls And tenement halls, And whisper’d in the sound of silence.” | Prevod na srpski Zvuk tišine Zdravo tamo, stara drugo, Da popričam s tobom opet sam došao Zato što je jedna vizija od koje se ježim lagano, ostavila svoj trag dok sam spavao i ta vizija Što mi se u mozak usadila Još je tamo Unutar zvuka tišine U nemirnim snovima, išao sam sam ulicama uskim, kaldrmom popločanim ispod kruga svetlosti ulične lampe, Okrenuo sam kragnu ka hladnoći i vlazi kada me zaslepeo blesak neonskog svetla što noć je zaparao i zvuk tišine dodirnuo. I u tom golom svetlu, video sam deset hiljada ljudi, možda i više. Ljude koji govore bez reči, ljude koji čuju ne slušajući Ljude koji pišu pesme koje nikada se ne oglase I niko se ne usuđuje da remeti taj zvuk tišine. “Budale,” rekoh ja, “vi ne znate Tišina kao rak raste” “Čujte moje reči da bih vas mogao naučiti, Uzmite moje ruke da bih vas mogao dodirnuti.” Ali moje reči padoše kao tihe kapi kiše, i odjeknuše u bunarima tišine. I ti ljudi su se klanjali i molili tom neonskom bogu kojeg su stvorili. A taj znak je pokazivao svoje upozorenje kroz reči koje je slao. A na znaku je pisalo: “Reči proroka ispisane su na zidovima podzemne železnice i po hodnicima oronulih zgrada i šaputane u zvuku tišine.” |
Prelepa pesma… i odlicno prevedena, ali to me vise ne iznenadjuje… 🙂 Hvala i na ovom objasnjenju, jer sam ti hteo postaviti jedno pitanje, ali sada vidim da si mi na to vec odgovorila…
Re: komentar
Muzika iz filma – “The Graduate” (“Diplomac”)
U sustini, pesma “The Sound of Silence” je o nedostatku komunikacije – medju ljubavnicima, prijateljima i uopste u drustvu.
“Zdravo tamo stari druže,opet sam došao da popričam s tobom” – o coveku koji, pod uticajem losih stvari oko njega (koje ne moze da promeni), trazi spas ali ga ne nalazi te je zbog toga “u mraku” i to mu nije prvi put. On hoce da promeni svet na bazi svoje vizije koju sanja. U snu je sam, iako okruzen sa deset hiljada ljudi, ostavljen je samom sebi ali ipak vidi neku nadu – “blesak neonskog svetla”. Svi ti ljudi su bezosecajni, ne obaziru se oko sebe i, ako i cuju sta se dogadja, ne usudjuju se i ne zele da bilo sta promene.
On pokusava da im objasni ali oni bezglavo jure nekim svojim putem dok on shvata da je ‘svetlost’ zakopana ispod tog nedostatka komunikacije – ljudi su tako blizu jedni drugima ali opet tako daleki…