Pesma
Uzalud je budim
Budim je zbog sunca koje objasnjava sebe biljkama zbog neba razapetog između prstiju budim je zbog reči koje peku grlo, volim je ušima treba ići do kraja sveta i naći rosu na travi budim je zbog dalekih stvari koje liče na ove ovde zbog ljudi koji bez čela i imena prolaze ulicom zbog anonimnih reči, trgova budim je zbog manufakturnih pejzaža, javnih parkova budim je zbog ove naše planete koja će možda biti mina u raskrvavljenom nebu zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih između dve bitke kada nebo nije bilo više veliki kavez za ptice nego aerodrom moja ljubav puna drugih je deo zore koju budim budim je zbog zore, zbog ljubavi, zbog sebe, zbog drugih budim je, mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu
Sigurno je rekla: neka me traži i vidi da me nema ta žena sa rukama deteta, koju volim to dete koje je zaspalo ne obrisavši suze koje budim uzalud, uzalud, uzalud uzalud je budim jer će se probuditi drukčija i nova, uzalud je budim jer njena usta nece moći da joj kažu uzalud je budim ti znaš, voda protiče, ali ne kaže ništa uzalud je budim treba obećati izgubljenom imenu nečije lice u pesku
ako nije tako odsecite mi ruke i pretvorite me u kamen
|
English Translation
I’m Waking Her Up In Vain
I’m waking her up for the sun that explains itself with plants for the sky stretched between the fingers I’m waking her up for the words that burn one’s throat, I’m loving her with my ears One should go till the end of the world and find dew on the grass I’m waking her up for the distant things that look like these around here for the people who, without foreheads and names, walk the streets for anonymous words, squares I’m waking her up for manufactured landscapes, public parks I’m waking her up for this planet of ours that will maybe be a mine in the bleeding sky, for the smiles in stone, friends fallen asleep between two battles when the sky stopped being a big birds’ cage but became an airport my love full of others is a part of the dawn that I’m waking up I’m waking her up for the dawn, for the love, for myself, for others I’m waking her up although that’s more pointless than calling a bird that has landed forever
For sure she said: let him look for me and see that I’m gone that woman with child hands, the one I love that child who has fallen asleep without wiping the tears that I’m waking up in vain, in vain, in vain I’m waking her up in vain because she will wake up different and new, I’m waking her up in vain because her mouth won’t be able to tell her I’m waking her up in vain you know, water flows, but it doesn’t say anything I’m waking her up in vain It’s like promising, to a lost name, someone’s face in the sand
If that’s not the way it is, cut my arms off and turn me into stone
|
Najcesce ne vidimo ono sto se uporno.nudi, ili to uporno odbijamo.
Trazeci smisao zivljenja, zaboravljamo zivjeti. Citanjem ove pjesme, um biva otvoren, dok dusom caruje sloboda, neceg tek prepoznatog, bolnog, dirljivog..
Velika sreća i tuga, ova pjesma, i nada za spas duše svih koji je pročitaju.
Ovo je vanvremensko delo…ali nije uzalud,jer iako je ne probudis,i ti ces jednoga dana zaspati negde pokraj nje!!!!!!!